Tag: zivot

Četiri sporazuma sa samim sobom

Screenshot-2018-07-04-09_31_08-756x475Prvi sporazum – Neka tvoja riječ bude besprijekorna Govor neka ti bude čestit. Izgovaraj samo ono što doista misliš. Izbjegavaj iskorištavati riječ kako bi govorio protiv sebe, ili ogovarao druge. Moć svoje riječi usmjeravaj prema istini i ljubavi.


Drugi sporazum – Ništa nemoj shvaćati osobno Ništa što drugi čine nije zbog tebe. Ono što drugi kažu i čine samo je projekcija njihove vlastite stvarnosti, njohovoga vlastitog sna. Kad te mišljenja i postupci drugih ne mogu dosegnuti, više nećeš biti žrtvom bespotrebnih patnji.


Treći sporazum- Ne pretpostavljaj Pronađi hrabrost kojom ćeš postavljati pitanja i izražavati ono što doista želiš. Drugima se obraćaj koliko možeš razumljivo, da tako izbjegneš nesporazume, tugu i nevolju. Samo s ovim jednim uvjetom možeš potpuno preobraziti svoj život.


Četvrti sporazum – Uvijek daj sve od sebe Ono najbolje što daješ mijenjat će se iz trenutka u trenutak; bit će različito u trenucima kad si zdrav, a opet različito kad si bolestan. U svim okolnostima pružaj najbolje od sebe, i izbjeći ćeš prosuđivanje i zloupotrebu samoga sebe, kao i žaljenje.


Don Miguel Ruiz: “Četiri sporazuma sa samim sobom” e-book mudrosti_starih_Toltelca_sporazuma_vodic

Plač ili smijeh, samo stvar izbora

UZ SMIŠLJENI GLOBALNI FINANCIJSKI SLOM I NJEGOVE PRAVE IMPLIKACIJE KOJE TEK TREBAJU U POTPUNOSTI PRODRIJETI U NAŠ SVAKODNEVNI ŽIVOT, ZA OGROMAN BROJ LJUDI NEMA BAŠ MNOGO RADOSTI.

RAZUMIJEM, KAO ŠTO RAZUMIJEM ZAŠTO SE TAKO VELIKOM BROJU LJUDI ČINI DA JE „OVAJ ZIVOT” SAMO „OVA BORBA” DA SE PREŽIVI JOŠ JEDAN DAN, TJEDAN ILI MJESEC. ALI MORA LI DOISTA BITI TAKO?

Uz smišljeni globalni financijski slom i njegove prave implikacije koje tek trebaju u potpunosti prodrijeti u naš svakodnevni život, za ogroman broj ljudi nema baš mnogo radosti. Mi nismo naša tijela; mi smo svijest koja doživljava iskustvo kroz hologramsko tijelo za koje mislimo da je „mi”.

Ono je samo sredstvo koje „nam“ omogućava da doživimo ovaj sićušan frekvencijski raspon koji zovemo „svijet“. Ono nije to što jesmo, samo što mislimo da jesmo. A kada povjerujemo u tu laž, živimo stvarnost tjelesnog računala i gubimo vezu s onim što zaista jesmo – svijest… Beskrajna mogućnost.

Život kao „borba“ sfera je tjelesnog programa, koji je dio Matriksovog programa, i ne mora biti naša borba ako se možemo probiti kroz vibracijski zid koji nas drži u ropstvu volje programa. Ključ za to je raditi ono što program ne bi radio i ne želi da radimo. Smijanje u lice nevoljama i smijanje u lice opasnosti i zastrašivanju dva su primjera toga. Ideja je da nas se drži u strahu kako bismo svoju moć predali onima za koje vjerujemo da će nas štititi od onoga čega se bojimo: „Dajte bankama naš novac – platite njihovu jamčevinu – spasite nas“. Također nas treba stalno držati u brizi za budućnost, u stanju barem blage depresije koja izjeda naš optimizam i radost.

Time se stvara gusto („osjećam se tako napeto i teško“) vibracijsko stanje koje nas dodatno odvaja od svjesne povezanosti s onim što stvarno jesmo – Sve što postoji… Beskrajna mogućnost.

Što više razmišljate o ograničenim mogućnostima više znate da ste u programu, a ne u svjesnosti, a energetska gustoća koja potječe od depresije i brige (izrazi straha) zaključava vas u osjećaj ograničenih opcija i izbora – ograničene mogućnosti. To je krug – začarani krug.

SMIJTE SE!

Naše „ljudsko“ energetsko polje neprestano odražava naša mentalna i emocionalna stanja u njihovoj vibracijskoj rezonanciji i, sa svoje strane, rezonancija potiče mentalna i emocionalna stanja. Na taj način nisko-vibracijski utjecaji poput droga i kemijskih prehrambenih aditiva mogu potaknuti hiperaktivnost i depresiju. Čini se da se radi o kemijskoj reakciji koja stoji iza problema, ali kemijska reakcija je tek ‘fizički’ izraz vibracijske reakcije. Stoga moramo koristiti svijest kako bismo prekinuli taj ciklus uzroka i posljedica, posljedica i uzroka.Ali kako?

Pa, kako bi bilo da započnemo ovim? Smijte se!

Pokušajte biti ozbiljni – napeti i teški dok se smijete ili dok se netko drugi smije. Smijeh razbija mjehur napuhanosti i shvaćanja sebe i života daleko preozbiljno, a i ne možete se smijati i istovremeno bili u strahu. Ne kažem da bismo se trebali nekontrolirano smijati 24 sata dnevno, ali većina ljudi ne smije se dovoljno, a neki se ne smiju skoro nikad. Smijeh razbija gustoću i omogućava energiji da teče. Kao što kaže veliki britanski komičar Ken Dodd:

„Svi smo rođeni s mišićem za smijuljenje, a ako ga vježbate svaki dan održat će vas mladima i prpošnima cijeli život, ali ako to ne činite, osuši se i otpadne“.

Godinama se nisam baš mnogo smijao dok su me u svakodnevnom životu opterećivale teškoće i prepreke koje su mi se javljale u poslu kao i pritisci oko mene, ali ogromnu sam promjenu doživio počevši od ljeta 2007. i cijelo se vrijeme ubrzava. Sada se zahuktala do točke u kojoj “David Icke”, tip rođen 1952. u Leicesteru u Engleskoj velikom brzinom nestaje. To ie neobičan, ali divan osjećaj. To je kao da se vraćam sebi, istinskom sebi, Svemogućnosti, „Jejnom“. Na rubu sam fantastičnih proboja u „tamo vani“ koji će izmijeniti moj život i smjer mog rada na Fundamentalan, izvanredan način u sljedeće dvije godine.

I dok probijam programe odgovora i reakcija u mom tjelesnom računalu, osjećam radost zbog toga što sam živ više nego ikada ranije. Da, Zemlja može biti usrano mjesto, temelji se na represiji i kontrolu ali ako ne možemo promijeniti sve što nam se ne sviđa preko noći (iako znam da možemo ako u potpunosti shvatimo stvarnost), barem možemo promijeniti naš odnos prema onom što nam se ne sviđa. Čaša može biti napola puna ih napola prazna; situacija može bili deprimirajuća i strašna ili komična i zabavna, to je samo pitanje izbora, točke gledišta.

Nikada ne uspijevam shvaćati život ozbiljno ili biti pod stresom kada gledam na primjer pokojnog Tommya Coopera. Tommy je bio britanski komićar koji ie 2001. umro na pozornici. Bio je izvrstan mađioničar ali je koristio svoju lažnu nesposobnost kako bi milijune ljudi nasmijao do suzaza.

Obožavam Tommya otkad sam bio mali dječak, jer dijelim njegov smisao za humor i osjećaj za komično. Kada prozrete program možete vidjeti koliko ie život stvarno komičan, kad se živi u kolektivnom transu koji ljudi zovu „stvarni svijet“.

SUSTAV SE BOJI SMIJEHA

Kako divan zvuk stvaraju ljudi koji se smiju, zvuk energije koju ne može probili nijedan izraz straha. Sam ‘Sustav’ boji se smijeha jer uklanja njegov osjećaj moći i autoriteta. Ako na neku vladajuću figuru reagirate bijesom i neprijateljstvom, u velikoj mjeri igrate na njihovom terenu.

Oni bi idealno htjeli bespogovornu poslušnost, ali zadovoljit će se i bijesom kao drugim najboljim rješenjem jer se lako i dalje igra na njihovom teritoriju. Ali jeste li se ikada nekontrolirano smijali pred nekim čovjekom u uniformi koji pokušava biti ozbiljan i ozbiljan i ‘moćan’? Ja jesam, ne znaju što bi učinili jer je njihova moć nestala, kao da su im hlače spuznute na pod.

„Suštav“ je komičan, pa trebamo i njega i sebe prestati shvaćati toliko ozbiljno. Velika je to promjena percepcije koja će nas osloboditi. Da, trebamo znati kako nas i zašto kontroliraju i tko ili što to radi. Ali način na koji odgovaramo na to određuje hoćemo li ostati kontrolirani ili odbili da nas vežu strah, briga i stres.

Umjesto da ljudi masovno prosvjeduju i izvikuju uvrede svojim metama u crnim odijelima, zamislite kako bi to izgledalo kad bi im se samo masovno smijali. Kao što mi je netko rekao kad sam bio mali, ako se bojite nekoga ili vas je zastrašio, samo ga zamislile kako sjedi na zahodskoj školjci. Pokušajte, djeluje.

Danas je medicinskim analizama i ispitivanjima dokazano da smijeh ima divan iscjeljujuć utjecaj na tijelo (zato što potiče protok energije, što utječe na kemijsko stanje tijela). Koliko god naša situacija bila teška, smijeh će uvijek učiniti da izgleda bolja ili barem manje loša.

Koliko su nam puta u životu, od ranog djetinjstva pa kroz školovanje do odrasle dobi, rekli da se ne smijemo smijati? K vragu, koliko često to sami sebi kažemo?? Hej, opustimo se malo. Mi smo sve što jest i što ikada može biti – Svemogućnost koja proživljava iskustvo u ovoj stvarnosti. Slavimo to što smo i izražavajmo radost zbog toga.

Ja sam uvijek bio na rubu pucanja od smijeha, posebno u situacijama koje bi tobože trebale biti ozbiljne. U školi sam često upadao u nevolje zbog toga što sam se nekontrolirano smijao u učionici kad bi mi nešto bilo smiješno. Imao sam druga iz razreda po imenu David Bell koji je imao sposobnost da nešto kaže i pritom zadrži ozbiljno lice. Ja bih prasnuo u smijeh i zato bih uvijek ja upadao u nevolje.

Jednom smo bili na satu ‘vjeronauka’ i učitelj je govorio o biblijskom gradu Gederotu. David Boli se tiho nagnuo prema meni i samo mi šapnuo na uho:

„Gederot, veliki, debeli drot”!

Pa, to je bilo zadnje što sam čuo od te lekcije, (fiju!), ostatak sata proveo sam u hodniku još uvijek se smijući.

Najbedastije stvari bile su mi smiješne, posebno kad ih se shvaća ozbiljno, i u tom pogledu nisam se promijenio ni za dlaku. Dok sam bio televizijski voditelj uvijek sam bio podložan hihotanju, a jednom sam i stvarno izgubio kontrolu dok sam govorio o sportskom događaju u kojem je sudjelovao novi igrač na sceni podrijetlom s Tajlanda. Pitao sam gosta kojeg sam intervjuirao kako bi izgovorio komplicirano ime novog igrača.

„Mmm”, odvratio je, ja ga zovem broj 21 bez rezanaca.

Oni koji ne znaju po kojem sustavu u kineskim restoranima numeriraju jela na njihovom jelovniku neće imati pojma što je u tome bilo smiješno. Čak i oni koji znaju možda neće shvatiti. Ali zbog nekog razloga meni je bilo neizdrživo smiješno i kamera se zadržala na gostu dok sam ja umirao od smijeha. Kad se i on počeo smijati urednik više nije imao kamo i brzo je pustio video isječak dok smo nas dvojica pokušavali doći k sebi. Uštirkani ovratnici nisu bili zadovoljni sa mnom, ali publici se to svidjelo jer su se i oni smijali. Smijeh je zarazan, pa kad se jedan čovjek smije to je kao da daje dozvolu za smijeh drugima koji se boje razvezati svoje korzete i prepustiti se smijehu.

Kad sam ušao u izmijenjeno stanje svijesti tijekom mog iskustva uzimanja psihoaktivnog napitka zvanog „ayahuasca” u Brazilu 2003. veći dio od tih pet sati proveo sam histerično se smijući. Glas koji mi ie cijelo to vrijeme tako jasno govorio o iluzornoj prirodi Stvarnosti bio ie tako smiješan.

Ležao sam na leđima i nekoliko puta moje su se noge našle u zraku od smijeha. Možda se ljudi ne smiju dovoljno često u gustoći tjelesne svjesnosti, ali ‘tamo’ ima tako mnogo zabave. Pa zašto i ne bi bilo? ‘Tamo’ znaju da je sve Jedno i da ne postoji ništa zbog čega bi trebalo biti u strahu i pod stresom Program nam govori da to radimo i stvara situacije koje nas na to potiču, ali izvan programa ima tako mnogo radosti u samom postojanju.

David Icke

Izvor https://2012-transformacijasvijesti.com/



Matrica iluzijehttps://2012-transformacijasvijesti.com/metafizika/odlogiranje-iskljucivanje-iz-matrixa-iluzije-1-dio?fbclid=IwAR0GoORv4YcidiR9EQlu1YwffSZVeg_2gmuE1rQJz8xmasJYYSJktDxizEA

Bardo Thodol – Tibetanska knjiga mrtvih

262px-zhi-khro_bardo_thodol

Tibetanska knjiga mrtvih ili kako se izvorno naziva Bardo Thodol (Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini), jedinstveno je djelo sakralnog segmenta svjetske književnosti. Knjiga je prevedena na engleski početkom stoljeća (prvo izdanje 1927.godine) zajedničkim radom tibetanskog lame Kazi Dawe Samdupa i izdavača dr. Evans-Wentza.

Prijevod je to tibetanskog izvornika, koji pripada tradiciji Mahajana budizma, a Tibetanci su ga oduvijek koristili kao ritualni posmrtni tekst. Lama Kazi Dawa Samdup i Evans-Wentz nadopunili su tekst iz drugih izvornih zapisa Bardo Thodola, a pridodali su mu i niz tumačenja koja su potrebna za bolje razumijevanje. Unatoč tomu što je jedna od funkcija teksta da se čita prilikom nečije smrti, bolji poznavatelji učenja tibetanskog budizma, nazvanog lamaizmom, upozoravaju da je poruka Bardo  sundown Thodola zapravo upućena i živima, kojima prenosi ne samo filozofiju budizma, već i moralna i ezoterijska učenja o skrivenoj strani ljudske prirode.

Jedino u tom svjetlu Bardo Thodol može biti zanimljiv i čitatelju iz Zapadnog svijeta. Bardo Thodol Bar-do doslovce znači ‘između (bar) dva (do)’ , to jest ‘između dva [stanja] – stanje između smrti i ponovnog rođenja – i, stoga, ”srednje’ ili ‘prijelazno [stanje]’. Engleski prijevod često koristi i ‘neodređeno [stanje]’. Moglo bi se reći i ‘sumračno [stanje]. (W.Y. Evans-Wentz: The Tibetan Book of the Dead) Prijelazno Stanje svijesti je percepcija neke vrste multidimenzionalnog predvorja koje omogućuje pristup brojnim fokusiranim stvarnostima Nešto poput ‘tačke bifurkacije’ ili bolje rečeno ‘multifurkacije’]. Najlakše ćemo vizualizirati Bardo ako zamislimo nekakav svemir koji, iako se doima ‘prazan’, nudi mogućnosti putovanja u bezbroj fokusiranih materijalnih svjetova koji plutaju unutar tog prostora: zvijezde, planete, itd. Ovim dobijamo tek vrlo grubu skicu.

Onaj kome nedostaje sposobnost razabiranja, čiji je um nestalan i čije je srce nečisto, nikada ne dostiže krajnji cilj, već se rada ponovo i ponovo. Ali, onaj koji ima sposobnost razabiranja, čiji je um staložen i čije je srce čisto, dostiže krajnji cilj, a dostignuvši ga ne radja se više …

e-book bardotibetan-book-of-dead


Izvor https://damirnadivanu.blog/



Istina o paganizmu – radost života i evolucija

Save for”Paganizam je u svim svojim pojavnim oblicima, slavljenje prirode i svemira. Paganizam – pagus (lat.), što se prevodi kao okrug, pokrajna, regija, distrikt, selo: iz čega proizlazi da je paganizam seoska duhovnost, duhovnost ljudi koji žive i ovise od zemlje i njezinih plodova.”

Ishodišna i konačna poruka paganizma jest – ljubav prema životu u svim njegovim pojavnim oblicima. Pagani vjeruju da voljeti sav život znači štovati sva bića i služiti životnoj sili. Štovati sva bića znači prepoznati istu duhovnu iskru života u sebi i svakom drugom biću. Namaste! Svi smo mi jedno i potpuno je neprirodno osjećati ikakav animozitet prema ikome. Služiti životnoj sili znači štititi raznolikost života i prirode, podižući vlastitu svijest o prirodi i okolišu.

Pagani slave život, jer je dragocjeni i neprocjenjivi izraz božanske energije i ljubavi. Život je sve, cjelokupna kreacija, ovostrana i onostrana. Život je univerzalan, prožima cjelokupni svemir. Britanski kvantni fizičar Bohm pojasnio je kako svaki kubični centimetar praznog prostora sadrži veću energiju od energije od sveukupne materije poznatog svemira. Dok svemir pršti od energije, Pagani bi rekli da pršti od života. Slaviti život znači shvatiti da je Sve Jedno i da je Jedno Sve. Sve je povezano u Jednome. To je glavna poruka Paganizma. Continue reading “Istina o paganizmu – radost života i evolucija”

Život je samo san – Ako smo po noći sposobni stvoriti cijeli svijet, nema sumnje da smo ga sposobni stvoriti i po danu

Pojavnosti su varljive, a naša mišljenja nepouzdana


Iz iskustva svakodnevnog jutarnjeg buđenja znamo da su nam snovi projekcije uma, iz trena u tren, puke pojavnosti umu, u potpunosti ovisne o umovima koji ih poimaju. Međutim, kao i u svom budnom stanju, to nije kako se pojavljuju i nije ono što mislimo o njima dok još sanjamo. Dok sanjamo, naš trodimenzionalni svijet snova je čitav, sa svim svojim geografskim, prostornim i vremenskim odrednicama. Prisutan je osjećaj ovdje i ondje, van i unutra, dolaska i odlaska. Postoji osjećaj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – kad bi nas se u snu pitalo, složili bismo se da su ljudi koje srećemo rođeni i da će umrijeti te da isto vrijedi i za nas.


Kada sanjamo, možemo imati izuzetno vjerna iskustva. Možemo putovati u živopisne zemlje, susresti lijepe ili zastrašujuće ljude, upustiti se u razne aktivnosti i kao rezultat iskusiti veliko zadovoljstvo ili patnju i bol. U našem nam se snu pojavljuje cijeli svijet, koji funkcionira na svoj način. Ovaj svijet može biti sličan svijetu iz našeg budnog stanja ili može biti prilično bizaran, ali u svakom slučaju, dok sanjamo čini nam se potpuno stvarnim.

Ako smo po noći sposobni stvoriti cijeli svijet, nema sumnje da smo ga sposobni stvoriti i po danu!

Continue reading “Život je samo san – Ako smo po noći sposobni stvoriti cijeli svijet, nema sumnje da smo ga sposobni stvoriti i po danu”

Što bi bilo da danas umrem/umreš ?!

Pisao Damir Barusic


 

Smrt je najveća tabu tema svih nas pojedinačno i čovječanstva u cjelini. Seks je druga najveća tabu tema. Ovog puta nećemo o seksu, već o smrti, ali su te dvije teme itekako duboko isprepletene. Zašto je smrt takva tabu tema? Zašto je se svi toliko plašimo? Zašto je toliko mistična? Zašto se o njoj ne razgovara kao i o svim drugim temama o životu iako je smrt jedino izvjestan događaj koji ne možemo izbjeći i navrati prije ili kasnije u svačiji život?!

Tema smrti mističnija je i strašnija u onim dijelovima svijeta koji su vezani uz tumačenje života koji se proteže između rođenja kao dolaska tijela na ovaj svijet i umiranja kao odlaska tijela sa ovog svijeta. Dakle, identificiramo se ‘življenjem’ kroz tijelo i njegovim postankom živimo, a nestankom umiremo.

U kulturama ili pojedincima koji svoj život ne povezuju isključivo sa fizičkim tijelom već sa duhom/dušom koji se utjelovio u tijelo ili kroz tijelo, smrt tijela se ne doživljava toliko odvojeno od života već život ima neprekinuti kontinuitet koji može i ne mora izražavati kroz tijelo.

Moj doživljaj života puno je bliže ovom drugom vjerovanju jer smatram da je sam Život nemoguće poništiti pa ne može ni nastati jer kontinuiramo postoji mijenjajući svoje oblike izražavanja.

Mislim da u ovome i leže svi odgovori na postavljena pitanja.

Što smo više vezani uz identifikaciju života uz tijelo( i pripadajuću osobnost) tema smrti nam je sve više teška, sve se je više plašimo i izbjegavamo jer u tom slučaju mi nestajemo. A to je za onoga tko se identificira sa tijelom i osobnošću preteška spoznaja.

Ti ljudi iako o smrti ne pričaju i potiskuju njen dolazak žive uglavnom opterećeni njome i sve rade kako bi je izbjegli. Pa se život svodi na to kako smrt izbjeći a ne kako živjeti život.

U ‘izbjegavanju’ smrti pronalaze se različiti načini: djeca, ugled, materijalna ostvarenja i sl, nešto što će ostati i nakon što ‘umru’.

Živeći život na način da ‘pokušamo izbjeći’ smrt stvara grč i radost življenja.

Bi li svijeta nestalo da danas umremo? Bi li netko drugi umro da mi umremo zato jer baš nikako ne može bez nas? Zašto dajemo toliko značaj svojem životu? Živimo li mi uopće ili smo već pomalo mrtvi jer se živjeti bojimo, jer se stalno više ili manje bojimo da će smrt pokucati na naša vrata?!

Moje iskustvo oko ove teme se itekako mijenjalo kroz život. Od potpune izoliranosti te teme u životu u djetinstvu, a istovremeno jakog osjećaja straha od te teme i straha od bića/duhova/entiteta koje smo vjerujem više-manje svi proživljavali, a ponekad ipak osjećali njihovu prisutnost.

Kasnije kroz mladost ta tema se samo nadograđivala strahom od pakla koji mi se činio neizbježnim jer nikako nisam mogao zadovoljiti bezgrješnost koja se od mene tražila u vjeri koja mi je prezentirana. Pa je smrt izgledala još strašnijom jer je to značilo moment kada će početi moja najveća zamisliva patnja.

Ipak malo pomalo, svjesnost o nekom boljem, ljubavnijem poretku u životu i nakon njega počela se sve više pojavljivati pa je tako i strah sve više nestajao sve dok se nije pojavila i svjesnost o neprekidnosti života koji se manifestira kroz mnoge oblike pa tako i kroz mnoga tijela u kontinuitetu a kroz teme koja duša želi istražiti.

I tu prestaje traumatika smrti i više postaje izazov kako proživjeti život kroz ovo tijelo i osobnost koju trenutno imam na najbolji način na koji znam.

Ne mogu reći da živim potpuno bezbrižno i da dio mene ipak smrt ne oživljava još kao nešto mistično, ali to se uglavnom događa kada se i ja više idetificiram kao tijelo i osobnost nego kao duša i duh .

Dakle, na kraju, što bi bilo da danas umrem/umremo?!

Ništa, život bi se nastavio.

Čak da i ne vjerujemo u kontinuitet življenja, i da je to doista kraj sveg ‘ našeg’ života , ne bi li bilo lijepo da današnji dan proživimo veselo, radosno i bezbrižno jer nikad ne znamo kada ćemo završiti putovanje u ovom tijelu?

Živimo život kao da nam današnji dan posljednji, dijeleći ga na najradosniji način koji poznajemo sa sobom i svima koje ćemo dotaknuti danas svojim životom jer jedno je neizbježno štogod vjerovali: napustiti ćemo ovo tijelo i osobnost prije ili kasnije.

I ako želite ostaviti nešto iza sebe nek to bude radost, osmjeh, istina, autentičnost i vjerodostojnost koju ste živjeli.

 

https://dodir-svjesnosti.com/