Tag: Mooji

Avadhuta Gita – Pjesma Besmrtnog

23658726_1595792490508418_5049339989392523530_nPjesma Avadhuta je jedna od najuzvišenijih i beskompromisnih izjava mistično spoznate istine ikada nepisanih. Iako je Indijskog porijekla i u tradiciji ne-dualističkih vedanta spisa, greška je smatrati je pukim izrazom neke određene filozofske škole ili religijskog uvjerenja. Autor Avadhuta Gite bio je prosvijetljen istim direktim otkrivenjem kojim su inspirirani mnogobrojni drugi sveti spisi širom svijeta. Stoga se mora čitati ne kao ponavljanje konceptualnih stavova ili k…ao argument za Vedantsko stajalište nego kao prenošenje direktno otkrivene istine provjetljenog mudraca. Njegov cilj nije uvjeriti nas nego probuditi nas za istinu i osloboditi nas od zablude. Avadhuta je poziv na znanje, to vrhovno znanje o konačnoj Istini.


Avadhut je bezkompromisan prema iluzijama, ne nudi uporište razdvajanju, ne dozvoljava ni da se naznaka dualnosti uvuče u našu percepciju stvarnosti. Možda je njegovo znanje, za obične ljude, preuzvišeno, preoštro ili prejednostavno; ali to je znanje o konačnoj, neosporivoj Istini postojanja; a upravo ta Istina ima moć osloboditi nas. Autor Avadhuta Gite bio je sigurno Samo-realizirani yogi i master Sanskritskog stiha; osim toga znamo vrlo malo. Tko god autor bio, nema sumnje da je bio veliki učitelj, istinski utvrđen u sigurnost svog vrhovnog Identiteta. Na kraju svakog poglavlja potpisuje se kao Dattatreya (lik iz indijske mitologije, inkarnacija Vishnua, koji odričući se svjetovnih dobara uzima ime Avadhut) dajući tako težinu i povjerenje napisanim riječima. Riječ Avadhut postala je sinonim za sve askete bez doma i yogije u Indiji koji žive život potpunog odricanja, nezabrinuti svijetom i civilizacijskim konvencijama, da bi dostigli potpuno jedinstvo sa vječnim Sebstvom.


Budići da su rijetki sposobni dostići takve visine znanja i još rijeđi koji mogu održati trajnu izdržljivost u rijetkoj atmosferi takvih visina svijesti. Zbog toga nam je vodič poput Avadhuta najpotrebniji i najugodniji. On nas vodi, uvjereno prema gore, preko teškog terena misli, do udaljenih oblasti neuvjetovane svijesti. Dok ga pratimo u vrtoglave visine ujedinjenog znanje, privilegirani smo što u nekoj mjeri možemo naslutiti njegovo uzvišeno stanje. Nakon samo par pročitanih stihova Pjesme Besmrtnog, naš um trenutno se podiže u oblast nemjerljivog mira i sigurnosti. Još par stihova i postajemo nepokretni, nepobjedivi, neuzrujani, ponovo sigurni u to opozvano znanje o našem vlastitom vječnom Sebstvu, koje smo nekako zaboravili. Zato jednostavnim čitanjem riječi učitelja vodiča, mi se podižemo u slobodu i egzaltaciju njegove čiste svijesti i možemo kušati malo slatkog nektara našeg vlastitog unutrašnjeg blaženstva.


FB-Pjesma Besmrtnog


Uistinu, cjeli ovaj svemir je samo moje Sebstvo; Ono je niti podijeljeno niti nepodijeljeno. Kako ja uopće mogu potvrditi da postoji? Mogu to samo gledati sa čuđenjem i strahopoštovanjem!

 

A touch of Your seeing

infinityBeloved,
Even before the clay of creation was shaped by the hands of nothingness,
Your eyes were painted by eternity.
The Earth flirts with you from beyond the skies,
And this longing of merging with you meets the running tears on my face.

I fell in love with you and everything vanished. No mind, no beliefs, nothing remained.

I do not know anything; is this madness, or wisdom?
It just took a second. All my life, my entire world was only for this moment.
The moment you stoled the ‘eye’ from the depth of my eyes.

With the glory of your love, even satana came bowing at my feet,
being found it’s true essence and existence merged into one.
It was only me and your eyes. No fire, no clay;
I do not know anything about this madness, nothing about this wisdom.

I fell in love with your eyes which were beyond vastness, beyond belief, beyond intimacy,
and perhaps much more.

My love, the touch of your seeing was the beginning and end of the story.
All that remained was only my image in your eyes.


Ne pridaj toliko važnosti identitetu – Mooji


“Čini se da svako ljudsko biće mora okusi iskustvo, moramo okusiti osjećaj individualnosti, egoizma, nezavisnosti – svega toga. Stvar je u tome da znaš tko si ti unutar iskustva.

U nekom trenutku svijest kao da postaje umorna od nošenja maske i želi da je se otarasi.

Napraviti razliku između samoga Sebe i svoga uma, već je veliki početak.

Potrebno je mnogo energije da se bude osoba. A nikakva energija nije potrebna da se bude Sebstvo.”


https://www.facebook.com/moojibihsarajevo/