Vjerovanja u (ne)moguće

Sve priče koje slijede preuzete su sa Nikoline facebook stranice – Stare narodne priče turopolja, Posavine, Pokuplja i Vukomeričkih gorica. Preporučam da ju posjetite i redovno pratite najnovije stare priče koje je od kazivača prikupio budni čuvar izgubljenog svijeta –
Nikola Pejak fbNikola-3Pozabavio bih se jednom temom koja je pravilo gotovo svih mojih kazivačica i kazivača,a to su vile. Nisam nigdje zabilježio opis vila kao malih bića koje stanu na dlan već ih mogu svrstati u dvije kategorije. Prvo su žene ili mlade djevojke koje se pojavljuju u noći ili u zoru. Često su viđene na obalama potoka i rijeka kako se kupaju i pjevaju. Zatim dolaze ljudima u štale i pletu konjima grive ili to čak rade dok ljudi putuju kroz mračne šume ili ostavljaju konje na ispaši. U jednoj zabilježenoj priči obitelj ide na sajam na Pokupsko usred noći, a kada dođu u zoru na odredište vide da su konjima grive pomno isprepletene. Vile često jašu na konjima cijelu noć tako da su konji ujutro znojni i umorni. Jedna verzija govori kako se isprepletene grive konja ne smiju dirati dok druga verzija govori da takvo grlo ima višu cijenu na sajmu. Postoji i zabilježen slučaj žene koja dolazi u Pokupsko na sajam i pita mladu djevojku iz Buševca za jedno drvo kruške u selu. Kada djevojka odgovori potvrdno za lokaciju te kruške, žena odgovori da se uvijek rado sjeća kako se oko nje naplesala sa vilama dok je bila mlada. Prema jednom kazivanju čovjek vidi vile isključivo zato jer pazi da ispovijeda svoje grijehe i jer je čista srca. Postoji pojava na panjevima gdje se usred vlage i djelovanja mikroorganizama i plijesni čini da je vila obavila veliku nuždu, što je često narodu i danas jedino ‘racionalno objašnjenje’ – kažu da se vila ‘posrala’. Druga verzija opisa vila se kod nas zove kuga. To je žena koja ima jednu ljudsku i jednu kozju ili kobilju nogu te donosi nesreću i nevrijeme. U jednoj priči glavni lik spava na štali i opaža vilu (kugu) koja se penje ljestvama gore. On se prestrašen sakriva u sijeno i kada legne na njega on je probada roglima i baca dolje te nakon toga vlada veliko nevrijeme

 I ujutro se vide dva otiska – ljudski i životinjski, jedan kraj drugoga.

Nikola-4

Pošto je vrijeme karnevala odnosno fašnika, bilo bi zgodno da se osvrnem na neke priče koje sam zabilježio. Uz pregršt naših običaja vezanih uz blagdane, događaje poput vjenčanja i sprovoda, normalno je da se neki ponavljaju od kazivača do kazivača. Međutim, za neke nisam čuo ili narod više ne drži do njih. Tako sam na Posavini, u selu Obed kod Bukevja, zabilježio da se za fašnik posluživala u rolu pečena svinjska glava, a djeca bi na sebe oblačila stare krpe i obilazila selo od kuće do kuće. Jedan običaj me posebno zapanjio. Zabilježen je u Vukomeričkim goricama, u selu Donji Dragonožec, i također se vrši za vrijeme fašnika. Kada domaćica kuha šunku ili neko drugo meso, izlazi van iz kuće i baca tu vodu u dvorište izgovarajući kletvu koja brani od zmijskih ugriza.

Jeste li ikada čuli priče o divljim lovcima ili divljem lovu? Do sada sam zabilježio tri varijante kod svojih kazivača. Jedna je varijanta da su to ljudi toliko maleni da jašu na lisicama, imaju male pse i puške čije se pucanje čuje poput pucketanja prstiju. Druga varijanta je divlji lov gdje kazivači nisu ništa vidjeli nego su samo čuli u šumi veliku dernjavu, pucnjavu i lavež pasa, obično glasniju nego bilo koju “normalnu” skupinu lovaca. Treća, i najzanimljivija varijanta je kako postati divlji lovac i imati posebne moći kao što je pretvaranje životinjskog izmeta u životinju koja ga je proizvela. Dodirom kundaka puške na smrdljivu gomilu životinja bi bila materijalizirana i mogli biste je upucati na mjestu. Za takve sposobnosti bilo je potrebno kod vrača ili vještice sklopiti pakt sa đavlom i preživjeti test. Na mladu nedjelju trebalo je na raskrižju napraviti sa svojom puškom krug tzv. ris iz kojeg se ne smije micati i izdržati od zore do podneva sva zla koja bi dolazila na Vas…

Ukoliko znate bilo kakve priče, povijesne lokacije, događaje, mistična bića i pojave, javite se da napravimo intervju. Prema mojoj posljednjoj procjeni, sada imam već preko 20 sati snimljenog materijala i 24 kazivača. Siguran sam da ima još mnogo materijala koji se treba snimiti i očuvati.
Javite se – Nikola Pejak


Kodiranju dobra i zla služe ujedno i boje koje se u narodnim vjerovanjima neizostavno javljaju pri opisivanju pretvaranja nadnaravnih bića u životinje. Bića koja čine ljudima zlo, koja ih napadaju ili im uništavaju imovinu, gotovo se uvijek javljaju kao crne životinje dok se krsnik kao čovjekov čuvar javlja kao bijela ili bijelo-šarena životinja.

Crna boja u mnogim kulturama, pa tako i slavenskoj, označava noć, podzemlje i drugi svijet, stoga su crne životinje te u koje su se pretvorili zli demoni.

Bijela boja predstavlja svjetlost i stvaralačku snagu, ona je simbol za dan i pripada ovomu svijetu. Iz tih razloga još su stari Slaveni bijelu boju pripisivali pojavama koje su na njih pozitivno utjecale, u ovome slučaju krsnike kao zaštitnike ljudi.

Kao što vidimo, narod je od davnina pribjegavao objašnjavanju realnosti preko kodiranja i metafora, tako i u slučaju nadnaravnih bića i demona. U narodnim vjerovanjima u bića, koja se pretvaraju u životinje, moguće je stoga pratiti kontinuitet, važnost i simboliku životinjskih likova. http://legendfest.hr/wp-content/uploads/2018/02/LEGENDFEST-i-LEGENDART-2018.-TEMA.pdf?fbclid=IwAR1I_P_3nPizELTkqDtLP9_yUacVP8w4D7mELC4z6I9njdfWf8BlxJdA7QE



Slavenska mitologija čudnovat je terarij svakojakih bića. Neka su slavnija – poput vila ili krsnika – a neka manje poznata poput moguta ili divljih luči. Koliko god se činilo da te priče pripadaju predrevnim vremenima, one su dalje žive među ljudima, najviše na selu. Istina, u sve manjem broju, što je sudbina koju dijele sa selima, ali one i dalje odjekuju, i to ne samo u pričama baka ili djedova već ponekad i u živom iskustvu. Priče koje su etnolozi skupljali na terenu i objavili u knjigama zorno svjedoče o tome. Tim je je tragom krenuo i istraživački projekt “Usmena predaja Turopolja, Posavine, Pokuplja i Vukomeričkih gorica”.

Urednik i voditelj: Krešimir Mišak

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s